DO ECUADORA I NATRAG

Dragi čitatelji! Donosimo vam priču sa puta do Ecuuadora i natrag teretnim brodom za prijevoz banana. Tekst je nastao 2002. godine iz pera našeg Vanje Spirina – velikog mislioca i uvriježenog poznavatelja Bonita banana.
(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je namjerna i istinita)

Piše: VANJA SPIRIN Snimio: B. PREZELJ

1.DIO - TROJICA PUSTOLOVA U RALJAMA DRŽAVNA SLUŽBENIKA-MESIJE

Štovani čitatelji ovo pišem s broda. Nakon svih peripetija i borbe s Marfijem, nekako je uspjelo Čonti, Boži i mei otisnuti se na plavu pučinu. Prvo smo se u dirljivom ugođaju oprostili od svojih najmilijih i cijelu se noć vozili do živopisnog mjestanca Ploče. Tamo su nas dočekali ljubazni službenici luke i špediterske službe te nas gostoljubivo počastili domaćom travaricom, odličnom, te nas odveli do našeg broda ekscentričnog imena „Atlantic Ocean“. Tamo smo iskrcali stvari i upoznali kapetana a onda se vratili u luku na koju 3.14vicu. U Pločama su konobarice doista privlačna značaja i ledene nam je nosoroge donosila jedna od onih sa predivnim smiješkom , kojem su društvo smiono dopunjavale jedre sedamnaestogodišnjakinje, posebno jedna vitka rit s dugačkim nogicami. Kada smo se vratili na brod imali smo priliku doživjeti nesvakidašnje iskustvo upoznati carinskog službenika koji je, uz svoju osnovnu profesiju, još i filozof te, bez svake sumnje, pomalo mesija. S neba pa u rebra, u nekoliko minuta uspio je on nama odbesjediti ponešto o povijesti, etici i Gospodinu, povremeno pogledavajući prema niskom stropu stepeništa i shemi za protupožarnu evakuaciju, koja je umirujuće milovala moja zbunjena pleća. Mi novinari, u njegovoj smo vizuri odgovorni za većinu svjetskih zala, zajedno s političarima, trgovcima, Farizejima i ateistima. Razgovor je tekao otprilike ovako:

Državni službenik, motreći me neobičnim pogledom: - Čujte, zbog čega je Isus otjerao trgovce iz crkve? Ja sa poznavao jednog čovjeka, koji je bio vrhunski znanstvenik. Kako se ono zvao? Jovan. A za sve su vam zapravo krivi oni koji negiraju Gospodina našeg kao stvoritelja i prapočelo. A sada mi recite zbog čega vi svi to podržavate? Ja, pažljivo važući riječi: - Čujte, ja vam stvarno nemam s tim nikakve veze. Državni službenik: - No, to sam i mislio da ćete reći. Uvijek se svi na kraju ograđuju.

Izgleda li vam taj razgovor pomalo zbunjujuće? Vjerujte, dragi čitatelji i nama se učinilo da bi negdje trebala biti neka skrivena kamera, posebice zbog toga jer mi je nekako izmicala nit razgovora. Na kraju su razgovor prekinuli lučki agent i policajci, koji su pozvali druga službenika jerbo brod ima krenuti za nekoliko minuta. Pa je naš ljepotan od 159 metara isplovio iz luke i jurnuo prema prvom odredištu, grčkoj luci Aei, Eigion, tako nekako, brzinom od impresivnih 22 čvora. Budući da sam do sada najbrže plovio na Liburniji od Rijeke do Hvara, učinilo mi se da smo na nekom gliseru. Majkemi. Jedino što ga razlikuje od glisera je to što na sivo obojanoj palubi bremenitoj kranovima nema dugonogih komada u oskudnim badićima koji vedro podcikujući plešu uz zvukove latino glazbe i piju šarene koktele s kišobrančićima, već se tamo motaju kratkonogi nabiti filipinski mornari s umaščenim plavim radnim kombinezonima.

Zapravo, na moje nemalo iznenađenje niš nije onak kak bi mali kntinentalac očekival. Kapetan nema bradu, šapku sa zlatnim pleterom i ugajtanjenu uniformu, nego u kratkim odrezanim trapericama i japankama pije pivo s mornarima, frfljajući na pomalo nerazumljivom engleskom. Naš je kep Belgijanac i zove se neobično za Belgijanca: Ivan. Čudan svat. Nadalje, mornari nemaju prugaste majice i ne pjevaju cijelo vrijeme pjesme nadahnute nostalgijom za rodnom grudom. Brod ne prate pregladnjeli morski psi, prije svega jer ne znaju brzo plivati. Ajde, u zajedničkim prostorijama pod imenom „day room“ iliti dnevna soba iliti „coffee room“ iliti soba za kavu, na zidovima su nalijepljene slike raskrečenih ljepotica što miluju oćute naših neverama očeličenih mornarskih osoba. Evo, lijevo pored mene je znakovita porno diva Tera Patrick, naslonjena na trkaći motocikao. To j već bilo i za očekivati. Omjer žena na brodu je 0:22 na štetu žena. To Božo, Čonta i ja nalazimo dosta nezgodnim, jer žensko društvo je ipak čovjeku najugodnije. Na videu, osim akcionih filmova tipa „GI Jane“ „Mission imposible“ i „Terminator 2“ nalazimo i filmofilske bisere pod znakovitim nazivom „Oral cumshots 1, porno“ i „Oral cumshots 2, također porno“ i nema niti jedne videokazete s epizodama popularne serije „Seks i grad“. Uz tu je prostoriju vezan još jedan neobičan događaj. Više puta se dogodilo da kada dečki i ja sjednemo za stol, šef strojarnice, Andrija iz Boke dođe nama, nasmiješi se i upitno zagleda u stol ispred nas. Pa reče: - Pivo? Onda mi popijemo po jedno pivo, da ne bi ispalo da nismo pravi morski vukovi. Zapravo, uvijek je najbolje sjesti za topli šank, jer i toga ima. Nije velik, ali je ugodan.

Što se pak hrane tiče, to je skroz OK. Kuhar nam je filipinac Edgar, skojim se pomalo teže sporazumijevamo, ali je zato klopa dobra. Neobično je jesti mesnu roladu u kojoj ima ribe i ne prepoznajete začine, to je kao da ste u restoranu s egzotičnom kuhinjom koji se kreće brzinom od oko 38 na sat. Štosno. Kako ovo pišem, u coffee room je ušao rečeni kuhar i popričao s nama o bananama i pripremanju svinjetine te mlade magaretine s papajom. Ako sam ga dobro razumio, jer govori neobičnom mješavinom engleskog i španjolskog: - You know, papaya is for comer con un chancoy burrito. Understand?

O našem itinereru.

Na početku se činilo da ćemo ići izravno za Ekvador, no na kraju ispada da ćemo prije posjetiti nekoliko europskih, afričkih i američkih luka, što je možda jošte bolje. Napokon mi se ispunila klinačka želja da pijem pivo u nekoj zabitnoj grčkoj luci. Stali smo na tri dana u živopisnom Aeighionu, koji s eodlikuje strašno lijepim kafićima i, moram priznati, vrlo naočitim grkljankama. Sve izgledaju jednako; imaju bujnu vranu kovrčavu kosu i lijepe velike oči kakve nisam sreo, a bogme nema ni onih ruševina po kojoj je Grčka poznata. Valjda su sve popravili. Sad jurimo prema Salernu u Italiji, a potom za Ceutu u Africi i Fernardinu i Miami. To je Miami gdje Don Jonson lovi trgovce drogom i naterava se z velikim gliserima.
Pak onda do Paname, okolo kolumbije u Guayaqil u Ekvadoru.

Eto, štovani čitatelji, za sada toliko. U sljedećem nastavku članak o Ceuti...